Ona za svoje usluge nije tražila mnogo novca već samo onoliko koliko ko može da priušti. Do sada nikoga nije odbila. Nakon 1937. godine je prestala da naplaćuje svoje usluge.
Međutim, ona je na sve to dobila samo kritike kanadskog Ministarstva zdravlja, a privatne korporacije su odbile da ozvaniče čaj Esijak kao lijek protiv raka.
Iako je Rene primjenjivala ovaj čaj dugi niz godina, on vodi porijeklo od domorodaca u sjevernoj Kanadi.
Rene je radila kao medicinska sestra u kanadskoj bolnici 1922. godine kada je kod nje došla starija pacijentkinja koja je prije 30 godina preživjela rak dojke. Ta žena je živjela u udaljenom kanadskom rudarskom kampu sa svojim mužem. Prije 30 godina joj je rečeno da ima rak dojke i da će morati da joj odstrane dojke.
Ona nije pristala na operaciju već se vratila u kamp. Tamo je naišla na domoroca iz plemena Odžibua koji joj je dao recept za liječenje raka i pokazao joj koje bilje da koristi, gdje da ga ubere i kako da pripremi čaj. Ona je pratila njegova upuststva i tvrdi da se za par mjeseci u potpunosti izliječila i živjela zdravo narednih 30 godina.
Pošto je Rene u to vrijeme imala tetku i očuha koji su bolovali od raka, ona se zainteresovala za ovaj čaj i starija žena joj je dala recept. Rene tvrdi da je uspjela da izliječi svoje članove porodice!
Nakon toga, ona je počela da primjenjuje recept u klinici u kojoj je radila od 1934. do 1942. godine, izliječivši na stotine pacijenata oboljelih od raka. Ona je sama uzgajala biljke od kojih je pripremala čaj.
Naravno, Rene Kejs je ubrzo postala meta kanadskih vlasti, ali nije uhapšena samo zato što je imala veliku podršku od gradskog savjeta Brejsbridža i od nekoliko prestižnih ljekara, ali i njenih brojnih izliječenih pacijenata.
Zahvaljujući velikoj podršci, Kejsovoj je dozvoljeno da liječi rak pod tri uslova:
1) da liječi samo pacijente koji su smrtno bolesni,
2) da sa njom radi iskusni ljekar za dijagnostiku bolesti
3) da ne prima novac za svoje usluge. Ona se složila sa tim uslovima i nastavila da liječi ljude.
Uprkos svjedočenjima mnogih uspješno izliječenih pacijenata, javnost dugo nije znala za čaj Esijak. Kejsova je uspjela da obavijesti javnost o svom čaju tek 1977. godine, godinu dana prije njene smrti.
Ona je napravila sporazum sa kompanijom Resperin za koju je mislila da će legalizovati njen čaj. Međutim, ova kompanija je u saradnji sa kanadskim vlastima zataškala lijek i njegovu formulu.
Sreća pa je dr Geri Glum čuo za svojstva čaja Esijak i počeo da se raspituje za njegov recept. On je pronašao neku osobu iz Detroita koja je izliječena ovim čajem iako joj je dijagnostikovan neizlječivi oblik raka materice. Geri je kupio od nje recept, a zatim otišao kod Meri MekFirson, bliske prijateljice Rene Kejs, kako bi potvrdio autentičnost recepta.
Dr Glum je od MekFirsonove dobio brojne informacije o Rene Kejs i napisao knjigu o njoj pod nazivom “Calling of an Angel“ (Poziv anđela). On je kontroverznu knjigu morao da izda sam, jer nijedna izdavačka kuća nije željela da rizikuje tužbu.
Isto tako je objavio i knjigu o izvoru side kao vještački stvorene bolesti za depopulaciju stanovništva. Glum je dospio u veliku nevolju zbog objavljivanja istine o čaju Esijak, a u nekom trenutku su čak prijetili smrću njemu i njegovoj porodici.
Glumove knjige je danas prilično teško naći, mada ih možda još uvijek ima na internetu u pdf formatu. On je u jednom intervjuu negdje oko 1990. godine naveo da je izliječio 5 pacijenata oboljelih od side tako što im je davao čaj Esijak tri puta na dan.
Dr Glum je takođe liječio i pacijente oboljele od raka, uključujući i jednog dječaka oboljelog od terminalne leukemije. Dječak se u potpunosti oporavio od čaja Esijak, ali je kasnije umro od infarkta usljed oštećenja koje je kod njega izazvala hemoterapija kojom se ranije liječio.
Geri Glum je pronašao informacije i o dr Čarlsu A. Brušu, koji je bio lični ljekar pokojnog predsjednika Džona F. Kenedija. Dr Bruš je imao kliniku za liječenje raka u Bostonu u Masačusetsu, a Rene Kejs je radila s njim od 1959. do 1962. godine.
Dr Bruš je izliječio mnoge pacijente oboljele od raka sa čajem Esijak. Nažalost, kasnije je primoran da ćuti o lijeku da ne bi završio u zatvoru. Dr Glum tvrdi da je pronašao navode dr Bruša da je čaj Esijak ispitan u četiri laboratorije u SAD i jednoj u Kanadi i da je potvrđeno izliječio rak kod brojnih pacijenata nezavisno od rase, pola i starosnog doba.
Zahvaljujući dr Glumu, čaj Esijak nije pao u zaborav:
Sastojci: 6,5 šolja sjeckanog korijena čička (Arctium), 500g stabla kiseljka (Rumex acetosella) u prahu, 125g kore klizavog hrasta (Ulmus rubra) u prahu, 28g korijena turske rabarbare (Rheum palmatum) u prahu.
Priprema: Sastojke treba dobro promešati prije stavljanja u vodu. Smjesu treba čuvati u staklenoj tegli na tamnom mjestu i uzimati 30 grama smjese na 900 grama vode.
Čaj se kuha bez poklopca 10-20 minuta, a zatim se pokriva poklopcem i ostavlja preko noći. Ujutru treba podgrijati sadržaj, ali ne toliko da prokuha, a zatim presuti u staklene ili keramičke posude. Kada se zatvorena posuda jednom otvori, mora se čuvati u frižideru.
Od ove količine sastojaka se može dobiti oko 7,5 litara čaja, a doza zavisi od stadijuma bolesti.
Za jačanje imunog sistema i protiv blažih stanja treba uzimati 56 grama dnevno. Doza može biti maksimalno tri puta veća i primjenjivati se tri puta dnevno, zavisno od ozbiljnosti bolesti. Čaj koji se čuva u frižideru se može dodati u toplu vodu ili podgrijati.
Oboljeli od raka i side takođe moraju da se pridržavaju organske dijete bez mesa i da unose što više vitamina D i C.
Važno je napomenuti da kvalitet čaja u najvećoj mjeri zavisi od kvaliteta sastojaka.
Dr Glum je napomenuo da ima ljudi koji prave čaj od ozračenog bilja ili zamenjuju kiseljak korovom, pa treba jako voditi računa od koga se ili odakle čaj nabavlja.
Izvor: stil.kurir.rs
0 komentari:
Objavi komentar