Bijela imela, lat. Viscum album, biljka je koju spominju nekoliko nordijske i keltske legende i kojoj su stari evropski narodi pripisivali božanska svojstva – muškost, plodnost i romancu. Jako su je cijenili i mnogi poznati ljekari i iscelitelji, a među njima Hipokrat, Rudolph Steiner i Sebastian Kneipp.
Od 1917. Rudolf Steiner počeo je koristiti imelu u liječenju raka. Imela se široko koristi u liječenju raka. Brojne studije pokazuju da viskotoksini iz imele rastvaraju ćelijsku membranu tumorske ćelije i tako je razaraju. Lektini koje sadrži ova biljka djeluju citostatski – zaustavljaju dalji rast tumorskih ćelija. Osim toga, potvrđeno je da imela jača imunološki sistem, olakšava bolove i smanjuje nuspojave hemoterapije čak do 80%. Zbog toga ovu biljku itekako možemo preporučiti kao pomoć u liječenju karcinoma.
Osnovni recept
Prah od osušene i usitnjene biljke ili lišća uzima se dvaput dnevno, koliko stane na vrh noža. Uzima se sa vodom ili u jelu. Ako se jedna kašičica praha od imele ostavi 3 sata u 2 dl tople vode, dobiće se ekstrakt koji se pije u dva obroka, pola ujutro, a ostatak uveče prije spavanja. Drugi je način da šest čajnih kašika imele stavi u 6 dl hladne vode i pusti da odstoje 6-8 sati. Nakon toga se procijedi. Pije se tokom dana bez šećera.
Napomena
Bobice imele ne smijete uzimati na usta, jer su otrovne. Prevelike doze mogu izazvati povraćanje. Preparate od imele ne smiju koristiti trudnice i dojilje. Ne smiju se primjenjivati zajedno sa lijekovima za srce. U liječenju ne smijete koristiti imelu s hrasta, jer je otrovna. Prepoznatljiva je po žutim bobicama.
Izvor: web-tribune
0 komentari:
Objavi komentar